junkhead

01.06.2016.

Cekanje

Pucketaju po udolinama neizgovorenog

sva naša neispunjena obećanja.

Grebu po oknima,

smiju se, zveče i reže.

Ja, sestra svih nesanica,

gospodarica strepnji i strahova,

bdijem nad njima

i s večeri, bosa i sama,

ko biserje,

pažljivo ih sakupljam u zvjezdane mreže.

Na čipkane ovratnike mojih haljina

zebnja se odavno privila.

Puštam je da raste.

Po alejama pustih proljeća

ko jorgovani cvjetaju sivila.

Ja,

još te čekam.

Biranom pjesmom uspavljujem šumu,

krotim stogodišnjeg gorostasa.

Da pitoma bude,

da ti ne zakloni sjenku,

kad jednog dana,

umoran i sam,

ko nezvan gost

pojaviš se na drumu.


Stariji postovi